Kako izgledaju gljivice na stopalima

Prve promjene koje možete primijetiti

Gljivice na stopalima rijetko započinju dramatično. Obično sve počinje suptilno, gotovo neprimjetno. Zamislite to ovako: gljivice su poput neželjenih stanara koji se tiho usele i postupno preuzimaju prostor.

Prostor između četvrtog i petog prsta najčešće je prvo zahvaćeno područje. Zašto baš ondje? To je najtoplije i najvlažnije mjesto na stopalu, pravi raj za mikroorganizme slične plijesni koji žive u mrtvim stanicama kože. Koža na tom mjestu počinje pucati i ljuštiti se, a mnogi to prvotno pripisuju suhoći ili neudobnoj obući.

Dermatofiti, gljivice odgovorne za većinu infekcija na stopalima, stvaraju karakterističan uzorak koji iskusno oko može prepoznati. Koža djeluje nadraženo, javlja se crvenilo, a između prstiju nastaju sitne pukotine. Kod osoba tamnije puti zahvaćeno područje može poprimiti ljubičastu, sivu ili bjelkasto-sivu boju umjesto klasičnoga crvenila.

Atletsko stopalo i njegova karakteristična slika

Tinea pedis, u narodu poznata kao atletsko stopalo, najčešći je oblik gljivične infekcije stopala. Između 3 i 15 posto stanovništva ima ovu infekciju u bilo kojem trenutku, a nevjerojatnih 70 posto ljudi susrest će se s gljivicama na stopalima barem jednom tijekom života.

Kako prepoznati atletsko stopalo? Infekcija stvara karakterističan osip koji podsjeća na ljuskastu, suhu kožu. Rubovi zahvaćenoga područja često su jasno definirani, gotovo kao da je netko povukao granicu između zdrave i zaražene kože. Ljuske su bijele ili sivkaste boje i lako se odvajaju od podloge.

Mjehurići ispunjeni bistrom tekućinom javljaju se kod nekih osoba, osobito na tabanima i bočnim stranama stopala. Kada puknu, ostavljaju crvene, vlažne površine koje svrbe i peku. Ova mokra varijanta atletskoga stopala često je praćena izrazito neugodnim mirisom koji ne nestaje ni nakon temeljitoga pranja.

Suha, ljuskasta koža koja se proteže od tabana prema stranama stopala treći je uobičajeni oblik. Ovaj tip često se zamjenjuje s običnom suhom kožom ili ekcemom, pa ljudi godinama nanose kreme za hidrataciju umjesto protugljivičnih pripravaka.

Zašto je prepoznavanje toliko važno

Gljivice na stopalima iznimno su zarazne. Šire se dodirom sa zaraženom osobom ili dodirom onečišćenih površina poput ručnika, podova i cipela. Svaka osoba koja posjećuje javne bazene, saune, teretane ili sportske svlačionice izložena je riziku zaraze.

Zamislite koliko ljudi dnevno prođe boso po pločicama u svlačionici vašega fitness-centra. Svaki od njih potencijalno ostavlja ili pokupi mikroorganizme. Toplo, vlažno okruženje tih prostora idealno je stanište za preživljavanje gljivica izvan ljudskoga tijela.

Prepoznavanje prvih znakova omogućuje brži početak liječenja i sprječava širenje infekcije na druge dijelove tijela. Gljivice sa stopala mogu putovati na ruke, prepone, pa čak i nokte. Svrbež u preponama često je uzrokovan istom gljivicom koja je započela na stopalima, a prenosi se rukama ili zaraženim ručnicima.

Tko je posebno izložen riziku

Muškarci su češće zahvaćeni nego žene, a osobe starije od 60 godina spadaju u rizičnu skupinu. Dijabetičari moraju biti osobito oprezni jer kombinacija smanjene cirkulacije i povišenoga šećera u krvi stvara idealne uvjete za gljivične infekcije.

Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom, pretile osobe i svi koji redovito nose zatvorenu obuću bez odgovarajuće ventilacije češće razvijaju ovu vrstu infekcije. Sportaši koji treniraju u zatvorenim prostorima i nose sportsku obuću satima na dan posebno su podložni.

Djeca i adolescenti također nisu pošteđeni. Pojačano znojenje tijekom puberteta, uska obuća i boravak u sportskim svlačionicama povećavaju njihovu izloženost. Simptomi kod djece istovjetni su onima kod odraslih, s istim karakterističnim pucanjem kože između prstiju kao prvim znakom.

Kada osip postaje znak za uzbunu

Osip na stopalu koji ne prolazi unutar dva tjedna od početka uporabe protugljivičnih pripravaka signal je za posjet dermatologu. Dijabetičari bi trebali reagirati i ranije, obavještavajući svojega dijabetologa o prvim sumnjivim promjenama.

Oticanje zahvaćenog područja, pojava gnoja i povišena tjelesna temperatura znakovi su bakterijske superinfekcije. U tom slučaju potrebna je hitna liječnička pomoć jer se jednostavna gljivična infekcija zakomplicirala bakterijskom.

Dijagnoza se obično postavlja vizualnim pregledom. Iskusni dermatolog može prepoznati gljivičnu infekciju golim okom. U nejasnim slučajevima uzima se uzorak kože za laboratorijsku analizu koja potvrđuje prisutnost specifičnih gljivica.

Liječenje i očekivano trajanje oporavka

Protugljivične kreme, masti, gelovi, raspršivači ili prašci učinkovito rješavaju problem. Dostupni su bez recepta u ljekarnama, a teži slučajevi zahtijevaju pripravke na recept. Ključno je završiti cijeli ciklus liječenja čak i kada simptomi nestanu. Prekid terapije prije vremena dovodi do povratka infekcije i produljuje ukupno trajanje problema.

Uz pravilno liječenje, gljivice na stopalima trebale bi nestati za sedam dana do osam tjedana. Dulje trajanje oporavka upućuje na moguću pogrešnu dijagnozu ili potrebu za jačim pripravcima.

Tijekom liječenja stopala treba održavati čistima i suhima. Preporučuje se izbjegavanje čarapa i zatvorene obuće kad god je to moguće. Češanje zahvaćenoga područja strogo je zabranjeno jer omogućuje širenje infekcije na druge dijelove tijela.

Kupka od octa: pomoć ili mit

Narodni lijek koji se često spominje jest namakanje stopala u kupki s octom. Ocat doista posjeduje protugljivična svojstva, no trenutačno ne postoje pouzdani znanstveni dokazi da svakodnevno namakanje može izliječiti atletsko stopalo.

Priprema kupke jednostavna je: pomiješajte toplu vodu i ocat u omjeru 2:1, uronite stopala na 15 do 20 minuta jednom tjedno. Neće naštetiti, a učinkovita je protiv neugodnih mirisa stopala. No nemojte se oslanjati isključivo na ovaj pristup ako imate dokazanu gljivičnu infekciju.

Kako spriječiti pojavu gljivica

Prevencija počinje redovitom higijenom. Svako tuširanje trebalo bi uključivati temeljito pranje stopala i prostora između prstiju antibakterijskim sapunom. Nakon kupanja nužno je potpuno osušiti stopala, osobito problematična područja između prstiju.

Osobe sklone ovim infekcijama mogu nanositi puder koji upija vlagu. Zanimljiv savjet: pri odijevanju prvo obucite čarape, zatim donje rublje. Time sprječavate prijenos gljivica rukama na područje prepona.

Obuću treba ostaviti da se osuši najmanje 24 sata između dva nošenja. Dezinfekcijski raspršivači ili maramice dodatno smanjuju rizik. U javnim prostorima poput bazena, sauna i fitness-centara obavezno nosite japanke ili sandale. Nikada, ali doista nikada, nemojte hodati bosi u svlačionicama.

Otvorena obuća omogućuje koži na nogama da diše i smanjuje nakupljanje vlage. Dijeljenje obuće, čarapa ili ručnika s drugim osobama povećava rizik zaraze bez obzira na to koliko vam ta osoba bila bliska.

Što nas stopala mogu naučiti o našem zdravlju

Promjene na koži stopala često su prvi pokazatelj dubljih zdravstvenih problema. Ponavljajuće gljivične infekcije mogu upućivati na oslabljeni imunitet ili nereguliranu razinu šećera u krvi. Stopala su najudaljeniji dijelovi tijela od srca, pa cirkulacijski problemi ondje postaju vidljivi prije nego drugdje.

Obraćanje pozornosti na izgled stopala nije taština, već praktična briga o zdravlju. One sitne pukotine između prstiju, ona koža koja se ljušti ili onaj neugodan miris koji ne nestaje – signali su koje tijelo šalje. Prepoznajte ih na vrijeme i reagirajte odgovarajuće.